Uvod
Savremeni svijet se nalazi u stanju ubrzanog i nesagledivog razvoja nauke i tehnologije, koje karakteriše razvoj informacione tehnologije, primjenom kompjuterske tehnike, mikroelektronike, telekomunikacija i mrežne tehnologije. Inženjerske nauke, tehnologija i odgovarajuće visoko obrazovanje, predstavljaju osnovu modernizacije i civilizacijskog napretka ljudskog života. Danas, više nego ikada do sada, ostvarena je neposredna veza između nauke i privrednog razvoja.
Inženjerske akademije u svijetu imaju važnu ulogu u saradnji sa drugim inženjerskim tijelima i asocijacijama. Danas postoji preko 40 inženjerskih akademija nauka, koje se međusobno udružuju u razne asocijacije radi napretka inženjerske profesije. Još 1968.godine formirana je Svjetska Federacija Inženejrskih Organizacija (WFEO), dok je u Evropi formirana Evropska Federacija Nacionalnih Inženjerskih Udruženja (FEANI) koja do sada ima 27 članica, Savjet akademija inženjerskih i tehnoloških nauka (CAETS) i Evropski savjet primijenjenih nauka i inženjerstva (EURO-CASE).
Naša država, kao relativno mala, u sferi globalne industrijske proizvodnje, nema objektivne mogućnosti da značajnije učestvuje u globalnom doprinosu inženjerskim inovacijama i fundamentalnom istraživanju. Međutim, u datim i dirigovanim uslovima kao država, moramo uspostaviti racionalan i efikasan sistem, putem koga možemo održavati i razvijati neophodni istraživačko-razvojni kapacitet države. To je i bila vodilja osnivanja Akademije inženjerskih nauka Crne Gore.